Pretražite Web

Prilagođeno pretraživanje

subota, 7. travnja 2012.

Pucao u lisicu, ranio - komšinicu

LUKAVAC -- 68-godišnja M.M. iz Poljica kod Lukavca teško je povrijeđena nakon što ju je iz puške ranio komšija, koji je pucao u lisicu.

Žena je u svom dvorištu opazila lisicu, a zbog činjenice da je u istom mjestu prije nekoliko dana bijesan pas napao jednu ženu, ona se odlučila da pozove komšiju H.H. (67). Nakon što je došao u njeno dvorište, H.H. je ispalio nekoliko hitaca iz puške, a jedno od njih je pogodilo M.M, potvrđeno je u MUP-u Tuzlanskog kantona.

Nakon ranjavanja žena je prevezena u Univerzitetsko klinički centar /UKC/ Tuzla, gdje je zadržana na daljem liječenju, prenosi portal "Federalne TV".

H.H. ima dozvolu za držanje oružja. Uviđaj su obavili službenici Policijske uprave Lukavac, a o incidentu, koji se dogodio juče, obaviješten je dežurni kantonalni tužilac.

(InfoNeretva)

Dodik -- Alija je bio u Handžar diviziji, fašističkoj jedinici

BIJELJINA -- Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je fašizam 1992. godine doveo do iseljavanja 150.000 Srba iz Sarajeva.

"U Sarajevu nema 150.000 Srba koji nisu mogli da istrpe fašističku politiku Aliju Izetbegovića i vlasti toga vremena i zato su napustili taj grad", rekao je Dodik za "BN" televiziju.

Povodom izjava članova Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da se Sarajevu u Drugom svjetskom ratu i prije 20 godina vodila borba protiv fašizma, Dodik je rekao da oni zloupotrebljavaju funkcije u Predsjedništvu i da "pokušavaju da prikažu i isforsiraju ono što oni misle da je istina".

Predsjednik Republike Srpske upitao je Izetbegovića o kakvoj borbi protiv fašizma govori kada je njegov otac bio u fašističkoj jedinici.

"Alija Izetbegović je bio u Handžar diviziji, koja je bila fašistička jedinica i ovdje je nanijela mnogo zla", rekao je Dodik i dodao je cinično i bez potrebe na takav način prikazivati istoriju, prenose mediji izvještaj agencije "Srna".

Predsjednik Republike Srpske kaže da nije čuo ni za kakvu antifašističku borbu u Sarajevu za vrijeme Drugog svjetskog rata, podsjećajući da je 1942. godine od 36 partizanskih brigada u bivšoj Jugoslaviji 10 bilo na prostoru Krajine, koje su bile popunjene Srbima.

"Sarajevo nikada nije imalo nijednu proletersku brigadu. To su sve laži i podvale", rekao je Dodik i dodao da ga u tom pogledu ne dodiruju tvrdnje Izetbegovića i Komšića i da je riječ o jednoj novoj laži koja je došla iz Sarajeva.

Komšić je na obilježavanju 20 godina od "početka opsade Sarajeva" rekao da je ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu i od 1992. do 1995. godine "klasična borba Sarajeva i Sarajalija, pa i BiH, sa fašistima i fašističkim ideologijama".

Izetbegović je rekao da se danas "obilježava 67 godina od kada je fašizam istjeran iz Sarajeva i 20 od kada je ponovo napao Sarajevo, te 550 godina od kada je ovaj grad unesen u turske teftere kao kasaba".

(InfoNeretva)

Šarović -- Nije bila opsada Sarajeva, nego gaženje prava srpskog naroda

BEOGRAD -- Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović smatra da se ne može govoriti o opsadi Sarajeva i ističe da sva tri naroda u BiH s obzirom na različite poglede na događaje iz 1992. godine treba da koriste formulaciju da se radilo o nesretnom sukobu u regionu.

"Mislim da i jedni i drugi i treći treba da koristimo formulaciju koja je definisana u Dejtonskom sporazumu, a to je da je protekli rat bio nesretni sukob u regionu", rekao je Šarović za medije iz RS u Beogradu.

On je ocijenio da i velika većina javnosti u Republici Srpskoj smatra da se to vrijeme ne može tretirati kao vrijeme opsade Sarajeva, nego kao vrijeme u kojem su apsolutno pogažena prava srpskog naroda u BiH.

Šarović je rekao da je srpski narod želio samo ravnopravnost tri konstitutivna naroda i da su se upravo zbog zahtjeva za ravnopravnost desili događaji poput ubistva srpskog svata na Baščaršiji u Sarajevu, što se desilo nešto prije aprilskih događaja.

Prema njegovim riječima, to je bosanskohercegovačka zbilja da se na ključne događaje u BiH poslije i prije 1992. godine, kada je izbio rat u BiH, gleda na različit način, prenose bh. mediji izvještaj agencije "Srna".

"Društvo u BiH je apsolutno podijeljeno o ovom pitanju i zemlja je podijeljena po nacionalnim i entitetskim šavovima. Jedni to doživljavaju kao početak opsade, mi iz Republike Srpske te događaje doživljavamo na sasvim drugačiji način", rekao je Šarović.

U BiH je, naveo je on, društvo u potpunosti podijeljno kada su u pitanju događaji iz 1992. godine, koji su prethodili krvavom troipogodišnjem ratu.

U Federaciji BiH današnji dan se obilježava kao dan početka ''opsade Sarajeva'', dok se u Republici Srpskoj smatra da je početak rata u Sarajevu 6. aprila 1992. godine bio početak progona Srba i najvećeg etničkog čišćenja iz jednog grada u Evropi od Drugog svjetskog rata.

(InfoNeretva)

SIPA nadzire vehabije kod Maglaja

BANJA LUKA -- Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) ima informacije da su se u selu Ošve, kod Maglaja, nastanili pripadnici vehabijskog pokreta i prati sve njihove aktivnosti, potvrđeno je u ovoj agenciji.

"Pripadnici SIPA, u skladu sa svojom nadležnošću, preduzimaju mjere i radnje na praćenju aktivnosti grupa i pojedinaca koji svojim aktivnostima ispoljavaju radikalizam", rekla je Željka Kujundžija, portparol SIPA.

Naime, kako su "Nezavisne" objavile u petak, vehabije sa područja Maglaja su u selu Ošve organizovale akciju raščišćavanja ruševina i šiblja oko imanja koja su kupili ili koja namjeravaju da kupe kako bi u tom selu formirali svoju zajednicu po ugledu na onu u Gornjoj Maoči.

Akciju je, kako pišu "Nezavisne", organizovao Izet Hadžić zvani Žara, koji je jedan od najodanijih sljedbenika Nusreta Imamovića, vođe najvećeg vehabijskog pokreta u BiH. Imamović je, podsjetimo, uhapšen u januaru u Gornjoj Maoči, u sklopu istrage zbog napada vehabije Mevlida Jašarevića na zgradu Ambasade SAD u Sarajevu.

Tragajući za "idealnom" lokacijom vehabije traže da je na osami, udaljena od drugih naselja, da ima devastiranih kuća, koje mogu jeftino otkupiti, i da ima obradive zemlje, što sve i odgovara selu Ošve.

Dževad Galijašević, ekspert za ekstremni islam, tvrdi da dijelovi policijskih struktura Zeničko-dobojskog kantona djeluju u dosluhu sa vehabijama i potpomažu njihovim aktivnostima naseljavanja srpskog sela Ošve, u kojem je prije rata bilo 250 srpskih porodica, od kojih, kako kaže, dobijaju obavještajne podatke i koja im toleriše nezakonito ponašanje.

Tvrdi da su toga svjesni i OBA i SIPA, koji uopšte ne vjeruju lokalnoj policiji i kada vrše svoje aktivnosti moraju slati ljude sa strane.

"OBA zna da ako želi da vodi operativnu akciju i istrage mora poslati svoje ljude. Ali svi ljudi OBA su nepoznata lica i lako uočljiva mještanima. S druge strane, pripadnicima lokalne policijske stanice, u kojoj rade domaći ljudi, ne može vjerovati. To je ozbiljan problem jer nemate saradnika na terenu", rekao je on.

Na pitanje ima li konkretan primjer ovih ozbiljnih optužbi na račun policije i MUP-a kantona, Galijašević je naveo da vehabije ilegalno voze automobile austrijskih registracija, a da im se to toleriše.

"Vi kao državljanin BiH morate voziti vozilo u skladu sa državljanstvom i ako nemate vizu ili neki dokument koji bi vam dao za pravo da zakonski vozite strano vozilo vi kršite zakon. Lokalna i Saobraćajna policija uopšte ne preduzima nikakve mjere i puštaju ih da voze automobile koje su im dali njihovi pokrovitelji iz Beča", rekao je Galijašević.

Dodao je da ovdje krše i carinske zakone jer je državljanin BiH obavezan da kada uveze strano vozilo izvrši preregistraciju i plati poreze i carinu BiH.

Rekao je i da je selo Ošve idealno mjesto za novu vehabijsku zajednicu jer je strateški odlično pozicionirano i nalazi se u blizini svih važnijih komunikacija.

"U selu Ošve oni imaju oko 15 kuća sa dvadesetak porodica. Tamo sada ima 15 do 20 srpskih porodica koje se osjećaju nelagodno i razmišljaju o prodaji i odlasku", rekao je on.

Faris Sikirić, portparol MUP-a Zeničko-dobojskog kantona, negira da policija pomaže vehabijama.

"Podaci koje vam je dao gospodin Galijašević su netačni i upravo je suprotno, pripadnici MUP-a kontrolišu javni red i mir i apsolutno svoje aktivnosti rade u skladu sa zakonom. Kada su u pitanju te skupine to ne stoji i mislim da su to proizvoljne i neutemeljene izjave", rekao je on.

Upitan da li je tačno da vehabije voze vozila stranih registracija, suprotno zakonima BiH, i da policija to toleriše, rekao je da nema te podatke.

Mehmed Bradarić, član Zajedničke komisije za bezbjednost bh. parlamenta i član SDP-a, smatra da je samo pitanje vremena kada će ta vehabijska zajednica početi djelovati protivustavno.

"Postoji zaista realna opasnost da zajednica kao ona u Bočinji bude stvorena u selu Ošve. Ako nešto ne uradimo tamo, vrlo brzo će nam se pojaviti ljudi koji će protuustavno djelovati i predstavljati prijetnju po nacionalnu sigurnost svih građana. Upravo zato mi Bošnjaci najviše treba tome da se odlučno suprotstavimo", rekao je on.

Dodao je da bi svaki narod u BiH trebalo da se obračuna sa ekstremistima u vlastitim redovima.

Kako kaže, nema dileme da ovaj vehabijski pokret predstavlja prijetnju po ustavni poredak BiH.

"Kad vam njihovi lideri kažu da poštuju šerijatsko pravo, a ne Ustav ove države, onda imate dovoljno argumenata da treba da ih se riješite i da obezglavite njihovu zajednicu na slični način kao što smo mi uradili u opštini Maglaj kad sam ja bio načelnik opštine. Svi znamo gdje je sada Abu Hamza i njemu slični", rekao je on.

Rekao je da nema informacije o tome da policijske snage tamo pomažu vehabijama i dodao da je potrebno ispitati da li policija na bilo koji način toleriše kršenje zakona.

"Čini mi se da je problem u tome da policija tamo nema pravih imputa šta raditi i kako postupati", rekao je on, pišu "Nezavisne novine".

(InfoNeretva)

petak, 6. travnja 2012.

Kusturica ismijao crvene stolice -- "Kupujmo domaće"

ZAGREB -- Nemanja Emir Kusturica, nekada bosanski, a od rata srpski redatelj svojim je neukusom još jednom uspio zgroziti javnost. Kusturica je putem svoje službene Facebook stranice ismijao projekt "Sarajevska crvena linija" kojim se u glavnom gradu BiH obilježava 20 godina od početka rata u Bosni.

"U Sarajevu se obilježava dan crvenih stolica, ja bih ovo prokomentarisao kao 'Kupujmo Domaće'", napisao je Kusturica na Facebook stranici "Official Emir Kusturica", uz fotografiju jedne od stolica, na kojoj je vidljiva etiketa s natpisom "Zemlja porijekla: Srbija", prenosi portal "Index.hr".

Podsjećamo, u sklopu projekta "Sarajevska crvena linija" u centru Sarajeva, na potezu od Vječne vatre do Alipašine džamije, postavljeno je 11.541 crvenih stolica u sjećanje na žrtve opkoljenog Sarajeva.

(InfoNeretva)

Svi svjetski mediji danas pričali o Sarajevu i BiH

SARAJEVO -- Sarajevska crvena linija i obilježavanje dvadesete godišnjice opsade i početka rata u našoj zemlji, naslovnica i priča dana svih svjetskih medija.

Bosna i Hercegovina i Sarajevo danas su bili top priča svih svjetskih televizijskih stanica. U Sarajevu su bile kamere CCN-a, BBC-a, Arda, Reutersa, New York Timesa, Washington Posta te sve TV-stanice iz regiona. Najjača američka agencija Associated Press imala je direktan prijenos dva i po sata sa sarajevskih ulica, a pomoću njih mnoge svjetske televizije preuzele su signal za direktna uključenja, javlja portal "Federalne TV".

Tokom rata u BiH počinjeni su najgori zločini nakon Drugog svjetskog rata, javio je BBC, navodeći da u centru Sarajeva ove stolice predstavljaju izgubljene živote u godinama nasilja. Potom je uslijedilo podsjećanje na rat. "Opsada Sarajeva trajale je tri godine i osam mjeseci. Novi termin ušao je u evropski rječnik – etničko čišćenje", javio je BBC.

BBC je posvetio nevjerovatno mnogo vremena našoj zemlji u informativnom programu pa su i u studiju imali gosta dopisnika magazina "The Economist" za Balkan Tima Judaha, koji je tokom rata također bio u našoj zemlji. "Naravno da se sjećam tih prvih dana i sedmica rata, posebno u Sarajevu. Niko nije znao odakle ko puca", kazao je Judah.

CNN je također posvetio mnogo vremena obilježavanju 20 godina opsade Sarajeva. Spomenuta je neizostavna Christiane Amanpour, koja nije mogla danas doći, ali je uputila pismo s porukom da je sa građanima Sarajeva. Danas se za CNN javio legendarni Nick Robertson.

„Sjećanja su još živa među preživjelim najduže opsade modernog doba. Nevjerovatno je, ali jedne novine su nastavile da rade. Njihovi novinari su radili u podrumima bombardovane zgrade. Naš Nick Robertson se pridružio njima da se prisjete tog herojskog vremena", javio je CNN.

O opasadi Sarajeva javile su i susjedne televizije. U svojim javljanjima srbijanska televizija akcent je dala i raseljenom stanovništvu BiH. Susjedna Hrvatska također je veliku pažnju posvetila našoj zemlji. Osim priloga imali su i direktna uključenja.

I slovenski mediji također su posvetili pažnju godišnjici početka rata u BiH i opsadi glavnog grada Sarajeva. Sliku iz Sarajeva uz pomoć APTN-a preuzeli su i ABC, SkyNews, francuske, njemačke te skandinavske televizije.

(InfoNeretva)

Biljana Plavšić -- Srbi nisu imali interesa za rat, ali muslimani jesu

SARAJEVO -- Početak rata u Sarajevu 6. aprila 1992. godine bio je početak progona i etničkog čišćenja Srba iz Sarajeva, najvećeg etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svjetskog rata, slažu se političari i istaknuti srpski intelektualci. - ovo je rečenica kojom svoj tekst od najdužoj opsadi glavnog grada naše zemlje počinje "Glas Srpske". U ovakvom danu i u ovom trenutku treba li uopće bilo kakav komentar.

Za Glas Srpske, svoje viđenje sarajevske opsade, dala je ratna zločinka Biljana Plavšić, koja kaže: "Srbi nisu imali nikakvog interesa za rat, ali je očigledno da su muslimani imali - kaže Plavšićeva.

Ističe da je u Sarajevu danas mnogo manje Srba nego što ih je bilo u vrijeme turske vladavine.

"Znate kako kažu, Sarajevo je drugi srpski grad u onoj velikoj Jugoslaviji. Sada to više nije. Kada bi se Sarajevo onako dobro pretreslo, ono što bi se našlo po podrumima i po tavanima bio bi užas. Taj odnos komšija muslimana, i to nažalost većine, oni su pod izgovorom da dolaze da zaštite svoje komšije, uzimali njihove ključeve i puštali naoružane ljude u stanove. Sarajevo je jedna jeza", kaže Plavšićeva, prenosi portal "Federalne TV".

U nebuloznom tekstu u kojem kojeg li čuda niti jednim slovom, a ni brojem nije spomenut užas koji je u Sarajevu počeo tog 6.aprila 1992. godine, za riječ se javio i (kvazi)književnik Rajko Petrov Nogo: "Krici i jauci sarajevskih žrtava svih nacija i vjera, kako vrijeme bude prolazilo, proganjaće one koji monumentalno lažu."

Svoje viđenje dao je i privrednik, publicista i bivši politički funkcioner Rajko Dukić za “Glas Srpske” kaže da je iz Sarajeva izbjegao 3. aprila i da je kasnije saznao da su on i njegova porodica bili prvi na spisku za likvidaciju.

"Progoni i ubistva Srba počeli su mnogo ranije. Dokaz za to je i današnji Zakon o pravima boraca FBiH koji borački ratni staž pripadnicima Patriotske lige i “Zelenih beretki” priznaje od 1. marta 1991. godine, dakle čitavu godinu prije početka rata. Srbi nikakve veze nemaju sa izazivanjem i otpočinjanjem rata. Oni su pokušali na svaki način da ga izbjegnu, ali za to nisu imali šanse", kaže Dukić.

(InfoNeretva)

VIDEO -- Incident: Hartmann napala Bildta u Sarajevu zbog politike prema Bosni

SARAJEVO -- Susrevši Carla Bildta danas u Sarajevu tijekom obilježavanja 20. godišnjice početka opsade glavnog grada BiH, Florence Hartmann žestoko ga je kritizirala.

"On nije trebao doći danas u Sarajevo. Pitala sam ga zašto je došao. Trebao je doći kada je nešto mogao učiniti. A onda kada je nešto mogao učiniti govorio je da je Milošević dobar momak, a to piše i u transkriptima. On ne zaslužuje danas biti ovdje", komentirala je Florence Hartmann, bivša novinarka i glasnogovornica i savjetnica za Balkan glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Carle Del Ponte, tijekom današnjeg posjeta Sarajevu nakon što je susrela Carla Bildta bivšeg visokog predstavnika međunardone zajednice u BiH.

"On je svojom politikom kao predstavnik svoje države i EU nije ništa učinio da se uskrate muke Sarajeva i čitave Bosne. Zato smatram da mu tu nije mjesto", rekla je Hartmann, prenosi "Dnevnik.hr".

"Ja sam slobodan građanin iz Europe i imam mu pravo to reći, a on ima pravo nastaviti biti tu. Pitala sam ga zašto je tu došao i rekla mu da on ne zaslužuje biti ovdje. Nije mi ništa odgovorio", kazala je Hartmann.

Nakon verbalnog napada na Bildta, on se okrenuo i otišao, dok je Hartmann o ovom sukobu dala izjavu novinarima.

Video možete pogledati ovdje

(InfoNeretva)

Ratni izvještač iz BiH -- Rat se mogao ranije zaustaviti, da je bilo političke volje kod stranaca

SARAJEVO -- Amerikanac iz San Franciska Clay Scott jedan je od reportera koji je prije 17 godina izvještavao o ratu u Bosni i Hercegovini. Javljao se i sa Kosova, iz Libana, Iraka, Irana, Kenije, Čečenije i Rusije.

Višegodišnju karijeru ratnog izvještača zamijenio je manje stresnom. Danas, slušaoci američke države Montane mogu ga čuti u emisiji o životu, kako kaže, običnih ljudi.

Šta ga je ponukalo da dođe u Bosnu i Hercegovinu, kakve utiske ima sada, mnogo godina nakon proteklog rata, o izazovima novinarstva i još ponečemu govori Clay Scott za "Radio Slobodna Evropa".

RSE: Napustili ste dom sa 17 godina i radili kao freelance novinar sve do momenta kada vam se ponudio jedan zahtjevan angažman – dobili ste priliku da za američku javnost izvještavate iz BiH. Šta je izazovno u ratnom izvještavanju, imajući u vidu da većina stranih novinara prvi put dolazi u novu sredinu i u uslovima opasnim po život nastoji istinito informisati?

Clay Scott: Kad sam prvi put došao u Bosnu i Hercegovinu sve je za mene bilo izazovno, i to na više razina, logističkoj - bilo je teško znati šta se dešava i trebalo mi je mnogo vremena da shvatim ovaj rat, jer, kao što znate, historijski gledano bilo je mnogo ratova u ratovima. Komunikacija je ovdje predstavljala veliki problem. Vi me sada snimate digitalnim aparatom, međutim, tada takav uređaj nismo imali. Fotografi nisu imali digitalne fotoaparate, pa su, da bi izradili slike, filmove slali vani. Također, bilo je trenutaka kada je bilo izrazito teško izaći ili ući u Sarajevo. Koristili smo satelitske telefone. Zvučnik kasetofonskog rekordera približio bih zvučniku satelitskog telefona i na taj način bih slao svoje priče u svijet - naravno, bile su to snimke veoma lošeg kvaliteta. Međutim, najveći izazov je one psihološke i emocionalne prirode. Kada izvještavate sa rata teško je ostati nepristrasan, ne zauzeti stavove jedne strane. Ako to učinite, kakve su onda posljedice? Izvještavao sam sa mnogih ratnih sukoba na Bliskom Istoku, u Čečeniji, Kosovu, ali Sarajevo je bio grad u kojem sam najviše izvještavao iz samog grada - grada pod opsadom. Jednostavno je bilo identifikovati se sa Sarajlijama, jer sam i sâm s njima bio pod opsadom. Neizbježno, na taj način sam se više identifikovao sa građanima ovog grada nego sa nekom drugom stranom iz nekih drugih sukoba sa kojih sam izvještavao.

RSE: Da li je bilo teško prići objema stranama uključenim u rat u Bosni i Hercegovini?

Clay Scott: Nije bilo teško. Najprije sam izvještavao sa 'bosanske strane' ali, kako se bližio kraj ratu, bilo je lakše putovati okolo, prelaziti linije razgraničenja. Vidio sam mnogo poginulih osoba u Sarajevu. Međutim, krajem rata, mogao sam se popeti na lokalna brda i razgovarati sa srpskim snajperistom, što je bio nekakav čudan osjećaj, skoro pa i nestvaran. Gledati prema dolje, mjesta na koja je on pucao po gradu, uključujući i mene kad sam bio dolje - sve je to veoma bizarno. Istovremeno, nisam osjećao neprijateljstvo kad sam došao na brdo i imao priliku razgovarati sa vojnicima bosanskih Srba. To vam pomaže da razumijete bezumlje rata. To su bili normalni ljudi i s njima sam razgovarao. Pričali su mi o prijateljima koje su imali u Sarajevu - muslimanima ili Hrvatima. Veoma bizarno!

RSE: Kakav je bio doživljaj živjeti i izvještavati tokom četvorogodišnje opsade grada?

Clay Scott: To je bilo poput oblaka koji visi nad gradom, u pojedinim trenucima bi se malo otvorio i propustio sunčeve zrake. Bilo je momenata kad je Sarajevski aerodrom bio otvoren ili kad je planina Igman bila 'prohodna'. Iz mog iskustva, razgovarajući sa ljudima koji su živjeli u ovom gradu tokom cijele opsade, mogu reći da su se ljudi borili sa depresijom, beznadežnošću, osjećajem da rat nikad neće prestati i da se život neće vratiti u normalu. To je uticalo na novinare koji su već duže vrijeme izvještavali iz Sarajeva. I mi smo postali depresivni i često smo osjećali da priče koje smo pisali nisu davale efekta, ništa se nije promijenilo, niko nas nije čuo. Mnogi reporteri koji izvještavaju sa ratišta, o tragedijama ili ljudskoj patnji, razmišljaju kao novinari, žele prikupiti informacije i napisati dobru priču kako bi ljudi znali šta se dešava. Ja sam se često osjećao, a to su priznale i neke moje kolege, da 'eksploatišemo' ljude o kojima izvještavamo. To i nužno nije nešto logično jer - samo smo radili svoj posao, sakupljali informacije i pisali izvještaje. Ali, mogao sam izaći van grada na nekoliko dana i odmoriti se, što većina ljudi ovdje to nije mogla. Žurnalističko praćenje nekog rata može biti korisno za dalju karijeru novinara. Istovremeno, tu je i osjećaj krivice. Mnoge moje kolege izgubile su život izvještavajući iz Afganistana, Iraka ili Sierra Lionea. Opasnost ne možete izbjeći. Ipak, često sam osjećao osjećaj krivice jer sam 'eksploatisao' ljude o kojima sam pisao. Smatram da je to nešto o čemu mnogi ne govore.

RSE: Da li ste se ikad prepali za vlastiti život?

Clay Scott: Trebao sam se bojati, ali nisam. Teško je raditi ako previše strahujete. Kako se bližio kraj ratu, bio sam naročito uplašen. Sjećam se da smo ušli u zgradu Radiotelevizije Sarajevo kad je na nju pala velika bomba. Bio sam doslovno razdrman. Tada je nešto 'puklo' u meni. Nekoliko dana kasnije vratio sam se u istu zgradu. Čuli smo zvuk ispaljene bombe i odmah sam pao na pod i nisam se mogao podići. Bomba je pala na obližnju ulicu i nekoliko fotografa odmah je potrčalo na lice mjesta da napravi nekoliko snimaka. Ja se nisam mogao pomaći. Znao sam da sam trebao izaći vani i pronaći ljude, intervjuisati ih. Međutim, nisam mogao.

RSE: Tada ste proveli skoro dvije godine u Sarajevu. Kad ste odlučili da ponovo dođete u Bosnu i Hercegovinu?

Clay Scott: U Sarajevu sam ostao do izbora organizovanih u jesen 1996. godine. Tada sam očajnički htio otići. Bilo mi je svega dosta. Želio sam se vratiti 'normalnom' životu. Poslali su me u Jerusalem. Tamo mi je bilo super. Imao sam struju, vodu, bilo je sunčano... U Sarajevo sam se vratio tek 2009. godine. Prijatelj je snimao dokumentarac i zamolio me da mu se pridružim. Taj ponovni dolazak izazvao je u meni šok. Vidio sam ljude na ulicama, otvorene prodavnice. Sjetimo se da je tokom rata radilo samo nekoliko restorana, kafića i hotela. Nisi mogao doći na Baščaršiju i pojesti ćevape. Sada radi na stotine kafića i restorana. Vidim ljude nasmijane, šetaju se ulicom ili kupuju nešto u radnjama. To je bio šok.

RSE: Šta ljudi Sjedinjenih Američkih Država znaju o ratu u Bosni i Hercegovini?

Clay Scott: U vrijeme kad je rat počeo Amerikanci nisu dovoljno dobro shvatili taj rat. Danas, mnogi ljudi, a naročito mladi, u potpunosti su ga zaboravili. Bio sam u prilici da tokom rata u BiH otputujem u SAD. Tada i nakon rata ljudi su mi govorili da znaju da sam bio u BiH, te da se grozne stvari tamo dešavaju. Onda bi me pitali o konfliktu. Iz njihove priče i pitanja shvatio sam da vrlo malo znaju o ratu. To je me potaklo na razmišljanje da li je išta od onoga što sam izvještavao imalo značaja. Sada, kad sam se vratio, pitam se treba li gajiti ta sjećanja i prenositi ih na mlađe generacije. Odmah po okončanju rata i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ljudi u BiH su govorili da je rat užasna stvar i da ga nikad neće zaboraviti. Maločas sam razgovarao sa prijateljicom koja je majka jednog tinejdžera. Rekla mi je da se i sama pita da li će svom sinu prepričati sve one grozote o ratu. Ni sama ne zna šta da uradi, šta joj je dužnost, koliko će mu informacija prenijeti. Prije nekoliko dana smo vozom došli u Sarajevo. Na putu iz Zagreba voz je stao u Prijedoru i pokupio putnike, a među njima i jednu djevojku sa kojom smo razgovarali u ostatku puta. Ona kaže da je Prijedorčanka, a znate da su se tokom rata u Prijedoru desile mnoge strahote. Bila je pametna, otvorenog uma, puna života i govorila koliko je bitna 'etnička raznovrsnost'. Ali, kada smo je pitali o ratu i Prijedoru tokom rata, nije mnogo znala. To me ponukalo na razmišljanje kakve se sve verzije historije danas prenose i koje bi verzije trebalo prenositi.

RSE: Kako ocijenjujete ishod ovog rata? Da li je međunarodna zajednica kasno povukla potez u sprječavanju rata i daljeg krvoprolića?

Clay Scott: Mnogo je prekretnica. Za većinu ljudi smatram da je jedna takva upravo bila masakr u Srebrenici. Sjećam se da smo sedmicu dana prije nego što se masakr desio išli na konferencije za medije gdje smo slušali zašto niko ništa ne čini, te da se ništa neće desiti. Osjećao sam da će se nešto ipak desiti, a da niko ne može to spriječiti. Zatim se to i desilo. Nakon toga išao sam u Tuzlu gdje bilo mnogo izbjeglica, većinom žena. Razgovarao sam sa njima. Bio sam šokiran i duboko tužan. Nakon te tuge, bio sam ljut jer nije bila tajna da će se takav scenarij desiti. Smatram da su se potezi koji su tada poduzeti i koji su označili kraj rata, mogli poduzeti i mnogo ranije. Manjak političke volje je tome i doprinio.

RSE: Od rata u Bosni i Hercegovini prošlo je 17 godina. Država i danas stoji na klimavim nogama. Posljedice rata još nisu zacijeljene. Pojedini političari podižu pitanje razdvaranja teritorije. Da li je Bosna i Hercegovina išta postigla ovim ratom?

Clay Scott: Na to pitanje trebaju odgovoriti Bosanci i Hercegovci. Posmatrano izvana, situacija i dalje izgleda veoma krhka i neodrživa. Da li će Republika Srpska u budućnosti biti autonomna ili dio Srbije, kakva je budućnost Bosne i Hercegovine - zaista ne znam. Davno sam putovao po BiH kako bih znao i mogao dati odgovor na vaše pitanje. Međutim, sjetim li se proteklog putovanja, prije tri godine, kad sam razgovarao sa ljudima u Goraždu, Banjoj Luci i Srebrenica, mogu reći da je iskustvo Bosanaca i Hercegovaca drugačije od mjesta do mjesta.

RSE: BiH je i dalje poznata kao država u kojoj je izvršen atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda, kao i po događajima 90-ih. Ima li ova država i drugog potencijala, kako bi unaprijedila svoj imidž u očima međunarodne javnosti?

Clay Scott: Priroda je ovdje izvanredna. Zanimljiva historija, arhitektura, planine, obala, rijeke, vino, divni prirodni izvori, prijateljski nastrojeni ljudi... Ne postoji razlog zašto ova država ne bi nastavila da se gradi i postane turistička destinacija.

RSE: To vas pitam jer znam da ste izuzetno zainteresovani za ovu zemlju. Između ostalog, govorite i bosanski jezik. Znači li to da ćete ovdje ulagati, započeti vlastiti biznis, ili pak živjeti?

Clay Scott: Ako Bog da! (odgovor na bosanskom jeziku, op.a.)

(InfoNeretva)

Zapadni mediji -- BiH podijeljenija nego ikad

BEOGRAD -- Bosna i Hercegovina je, dvije decenije od početka rata, podijeljena više nego ikada, ocijenili su zapadni mediji u izvještajima uoči današnjeg obilježavanja te godišnjice.

Britanski "The Guardijan" smatra da, osim mira koji traje već 16 godina, građani BiH nemaju mnogo razloga za slavlje jer je zemlja "sada više podijeljena nego prije dvije decenije".

"Mješoviti brakovi između pripadnika tri glavne etničke grupe - muslimanskih Bošnjaka, katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba - mnogo su rjeđi nego prije rata, a djeca u konstitutivnim entitetima BiH - muslimansko-hrvatskoj federaciji i Republici Srpskoj - odrastaju uz minimalne međusobne kontakte", navodi londonski dnevnik.

“Reuters” je naveo da je Dejtonski mirovni sporazum uspostavio mir, "ali da bi to uspio stvorio je zemlju kompleksnu poput Bizantije, zacementiravši etničke podjele", prenosi “Tanjug”.

"Za razliku od drugih država koje su nastale poslije raspada Jugoslavije, u Bosni nije bila dominantna jedna etnička grupa. Zbog njene raznolikosti, po čemu je ličila na samu Jugoslaviju, često je opisivana kao Jugoslavija u malom", podsjeća britanska agencija.

Tvorci Dejtonskog sporazuma nadali su se da će vremenom doći pomirenje i da će se linije etničkih podjela ublažiti, ali, umjesto toga, jaz se produbio i stasavaju nove generacije, koje nemaju nikakav osjećaj zajedničkog nacionalnog identiteta, ocjenjuje “Reuters”.

Agencija najavljuje i da će se novinari koji su izvještavali o ratu u BiH u petak ponovo okupiti u sarajevskom hotelu "Holiday Inn" kako bi evocirali sjećanja "na sukob koji je trgao Zapad iz euforije poslije hladnog rata i ostavio Evropu i SAD sleđenima pred etničkim čišćenjem koje se dešavalo nekoliko sati vožnje od Beča".

Agencija France presse (AFP) navodi da Sarajevo i dalje nosi ožiljke sukoba, uprkos velikom broju novih i obnovljenih zgrada.

Francuska agencija prenosi i da će u tom gradu, povodom današnje godišnjice, biti održan koncert u okviru kojeg će orkestar svirati pred hiljadama praznih stolica u znak sjećanja na poginule u ratu.

(InfoNeretva)

Share

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More